Skupu su nazočili predstavnici triju srodnih udruga iz Đurđevca, četiri udruge iz županije, gradonačelnik g. Slavko Gračan, dogradonačelnica gđa. Marijana Markešić, tajnica grada i predsjednica gradskog Povjerenstva za osobe s invaliditetom gđa Jadranka Švaco, dožupan g. Ivica Pal, predstavnice Centra za socijalnu skrb, Autokluba Đurđevac, Povjerenstva za osobe s invaliditetom, osnovnih škola i medija.

Skupu su se pozdravnim govorom obratile i saborske zastupnice  gđa Ljubica Lukačić (HDZ)  i gđa Vesna Škulić (SDP) te gđa Višnja Ljubičić ispred Ureda za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske.

U pozdravnom govoru, gđa Ljubičić je upoznala prisutne s nadležnostima i dosadašnjim aktivnostima Ureda za ljudska prava; naglasila njegovu aktivnu komunikaciju s organizacijama civilnoga društva u pojedinim područjima zaštite i promicanja ljudskih prava te godišnje financiranje projekata i programa udruga na temu zaštite prava mladih, starijih osoba, žena s invaliditetom i sl. 
Vezano uz problematiku žena s invaliditetom, gđa Ljubičić je naglasila potrebu aktivnog  uključivanja udruga osoba s invaliditetom u tijela političke moći kako na lokalnoj tako i na regionalnoj razini; sintagma „s nama o nama“ je ostvariva jedino uz prisutnost osoba/žena s invaliditetom koje znaju sve o problematici s kojom se susreću jer mogu  ponuditi rješenja za uspješno ostvarivanje prava i interesa osoba s invaliditetom, na lokalnoj/regionalnoj razini. Posljednjih godina vidljiv je značajan pomak na nacionalnoj razini vezano uz zakonodavstvo i nacionalne mehanizme kojima se promiče načelo ravnopravnosti spolova i zaštita ljudskih prava žena – Obiteljski zakon, Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o suzbijanju nasilja u obitelji, uspostava neovisne institucije: pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Zakon o suzbijanju diskriminacije i dr.

U okviru projekta održane su 24 stručne radionice s temama – Žene s invaliditetom u lokalnoj Strategiji za osobe s invaliditetom; Pravo na rad, radna i poslovna sposobnost žena s invaliditetom; Samozastupanje i biti dio zajednice; Pravo na vlastitu obitelj, brak i roditeljstvo; Žene s invaliditetom i mobilnost/žene vozačice; Diskriminacija žena s invaliditetom; Nasilje nad ženama s invaliditetom; Od skrbi do nasilja nad djevojčicama s teškoćama u razvoju; Da li je žena s invaliditetom nužno i bolesnica? i sl.

Predstavnici 24 održane radionice iznijeli su utiske i slijedeće zaključke: (1) Žene s invaliditetom moraju osobno, uz pomoć udruge, raditi na svom osnaženju, samozastupanju i izgradnji vlastite osobnosti; (2) Unatoč donošenju nacionalnog zakonodavstva i usvajanju međunarodnih dokumenata, država treba brže razvijati proces ostvarenja prava osoba s invaliditetom i osigurati materijalnu osnovu za to; (3) Državna tijela i javne institucije trebaju prihvatiti i usuglasiti pravnu terminologiju usvojenu Sheratonskom deklaracijom, tako da se, primjerice na javnoj televiziji ne koristi izraz - osobe s invaliditetom i „oni zdravi“, jer osobe s invaliditetom nisu nužno i bolesnici, čime se zadire u njihovo dostojanstvo; (4) HZZO bi trebao više participirati za invalidska kolica i druga ortopedska pomagala; (5) Lokalna zajednica, lokalna uprava i samouprava trebaju preko svojih strategija i povjerenstava za osobe s invaliditetom stvoriti koordinaciju i multidisciplinarnost djelatnika institucija koje vrše primjenu pravnih normi vezanih za ostvarenje prava žena/osoba s invaliditetom, posebice u području socijalne skrbi, obiteljskim odnosima, na tržištu rada, ravnopravnosti spolova, nasilju nad ženama i sl;
 
Završetak ovoga projekta pokazuje dobru umreženost Udruge s tijelima lokalne uoprave i samouprave, animiranje volontera iz lokalne zajednice te kontinuirano praćenje medija što doprinosi osvješćivanju i informiranju javnosti o pravima i interesima osoba s invaliditetom.